Otac Slobodan: Veze našega naroda sa češkim i slovačkim narodom su duboke i traju vjekovima

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop praški i čeških zemalja g. Mihail služio je u 21. nedjelju po Pedesetnici Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojereji Ostoja Knežević, Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović, jerej Dejan Tomović paroh kolašinski i đakon Vedran Grmuš.

Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja o sijaču i sjemenu sabranom vjernom narodu pastirskom poukom obratio se otac Ostoja Knežević. On je kazao da je svaka nedjelja i svako Sveto bogosluženje mjesto i momenat kada se kroz Svete tajne sjedinjujemo sa Bogom našim, ali svaka sveta nedjelja jeste i dan kada se kroz Riječ Božiju i kroz ono što čujemo u Svetom jevanđelju, upućujemo kako da živimo i da se spasavamo te da je tako i ove nedjelje kada slušamo jevanđelski priču o sijaču i sjemenu:

„Sijač je sam Bog koji je posijao sjeme ravnomerno, ali kao što vidimo zemlja na koju je palo ovo sjeme, nije bila jednako spremna i kvalitetna da primi to sjeme, a ta zemlja na koju pada sjeme su upravo srca naša, srca čovječija. I kako tada u vrijeme Hristove propovijedi, kada je On i rekao ovu priču, tako i danas, i kroz sva vremena, nijesu ista srca čovječija na koja pada i koja primaju Riječ Božiju. Mijenjaju se neki oblici iskušenja i svako vrijeme, kako kaže narodna riječ, nosi svoje breme, ali suština je ostala ista od onoga vremena do danas. Dakle, kako kaže na drugom mjestu, tamo gdje je srce vaše, tamo je i blago vaše.“

Prota Ostoja je naglasio da  se svi mi hrišćani, koji brinemo o svom spasenju, trudimo da se oslobađamo od svega onoga što guši u našem srcu, našoj duši, to sjeme i tu Riječ Božiju:

„I na tome putu, ako iskreno govorimo pred Bogom i pred bližnjima, doživljavamo mnoge padove, a sve radi jednoga cilja: da bi se to sjeme Božije, o kojem se govori u današnjem Jevanđelju, našlo u našem srcu i u našoj duši kao na plodnoj zemlji gdje će roditi strostruke plodove, kako kaže ovo Jevanđelje. Mi smo svjedoci kroz istoriju naše vjere kako nas je to sjeme Božije, koje je rađalo strostruke plodove, dovelo do naših života i dovelo nas do života u Hristu i dalo nam mogućnost da živimo na ovoj predivnoj zemlji, da nas grije sunčeva svijetlost, kao darovi Božiji, i da se svi danas zajedno molimo ovdje u ovome predivnom hramu“, besjedio je prota, dodavši da je i ovaj hram u Baru strostruki plod žrtve, podviga i ljubavi prema Bogu Svetih, od Svetoga Jovana Vladimira, preko drugih Svetih otaca naših, pa do ovoga našega pokoljenja i blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i svih onih koji su mu bili pomoćnici i saradnici na ovom Božijem djelu.

Na kraju je protojerej Ostoja Knežević poučio sabrane da je ovo Jevanđelje bitno jer nas uvijek podsjeća na ono što je glavno: da svoje srce i duše i svoj um, čistimo i da u njemu uvijek njegujemo i uzrastamo sjeme Božije, Riječ Božiju jer to je put koji nam garantuje naše spasenje, a do njega stižemo uvijek se sjećajući onoga početka:

„Na početak toga puta nas je uputio Sveti Jovan Krstitelj riječima: Pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko. Dakle, kroz pokajanje, kroz svakodnevnu brigu o čistoći svoje duše, da naša duša i naše srce budu sudovi čisti, ukrašeni za Riječ Božiju i onda će Riječ Božja da uzrasta u nama i donosi stostruke plodove. Plodove u onoj mjeri koliko je svakome od nas Bog dao talenata, mogućnosti i sposobnosti, da u ovom životu, koji nam je dat ovdje na zemlji, poradimo na svome spasenju i spasenju svojih bližnjih. Jer mi je ovdje sabrani, u Crkvi Božijoj, braćo i sestre, smo ono što Gospod naziva so zemlji. Upravo mi ovakvi grešni, sa svojim slabostima i nedostacima, prizvani smo da osolimo ovu zemlju Riječju Božijom i blagodaću Božijom i životu u Bogu našemu, kome neka je slava u vjekove vjekova, amin!“

Na kraju Svete liturgije otac Slobodan Zeković je zablagodario Arhiepiskopu Mihailu  na posjeti. 

„Veze našega naroda sa češkim i slovačkim narodom, odakle nam dolazi Visokopreosvećni Vladika, su duboke i traju vjekovima. Prije svega vezuje nas jedna ista vjera pravoslavna i članovi smo jedne svete saborne i apostolske Crkve, a isto tako i krvno smo vezani jer smo grane jednoga istoga slovenskoga stabla“, poručio je o. Slobodan i podsjetio da su na prostorima današnje Češke i Slovačke, Sveta ravnoapostolna braća Kirilo i Metodije, prosvetitelji slovenskih naroda, počeli svoju blagoslovenu apostolsku misiju propovijedanja Jevanđelja Hristovog među Slovenima.

Na kraju, za pamćenje na ovaj dan i dolazak, u ime sveštenstva i vjernog naroda barskog hrama, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski i starešina hrama, uručio je Visokopreosvećenom Arhiepiskopu g. Mihailu fototipsko izdanje Miroslavljevog jevanđelja:

„Vaše visokopreosveštenstvo, još jednom da Vam poželim dobrodošlicu, veliku ste nam radost i čast učinili Vašim dolaskom i daće Bog da se ovo naše prijateljstvo produži i da se i ubuduće sretamo kako ovdje u svetinjama naše Mitropolije, tako i u svetinjama Pravoslavne crkve čeških i slovačkih zemalja.“

Na kraju je sabrane na Svetom bogosluženju pozdravio i blagoslovio Arhiepiskop praški i čeških zemalja g. Mihail koji je zablagodario na prilici da danas u ovome hramu zajedno služe Svetu liturgiju i prinose beskrvnu žrtvu Gospodu. 

Otac Slobodan je poslije Svete službe Božije, Mitropolitu Mihailu pokazao i sjeverni paraklis u Hramu Svetog Jovana Vladimira koji je posvećen knezu moravskome Rastislavu.

Tekst: Vesna Dević / Dejan Vukić

Foto/video: Dejan Vukić