Nedelja 16. po Duhovima saborno i liturgijski je proslavljena u Sabornom Hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Svetom Liturgijom, načalstvovao je Jerej Aleksandar Orlandić. Sasluživao mu je protojerej Ljubomir Jovanović. Za pjevnicom je odgovaro hor „Sveti Jovan Vladimir“ kojeg vodi profesorica Maja Basarab. Svete apostolske poslanice čitao je bogoslov Marko Orlandić.
Po završetku čitanja začala iz Svetog Jevanđelja u kojem Gospod govori o čovjeku koji odlazeći na put doziva sluge svoje da im preda svoje talante, otac Aleksandar je kazao da Gospod u toj Jevanđelskoj priči govori o duhovnom daru i blagodati Božijoj, koju svi mi primamo na krštenju, kada se u Svetoj Tajni krštenja i miropomazanja oblačimo u samoga Gospoda Isusa Hrista. Zatim se vjernima obratio prigodnom besjedom:
Po mjeri čistote srca i vjere, svi primamo na liturgiji blagodat Božiju:
Tada bivamo zapečaćeni blagodaću Duha Svetog u tajni miropomazanja, ali i u cijelom našem životu. U svakom susretu sa Gospodom, svetotajinskom ili u našem ličnom molitvenom pokajničkom podvigu, mi se susrijećemo sa Gospodom i primamo blagodat Božiju, primamo te talante. Prije svega na Svetoj Liturgiji, ovdje sabrani. Ona je, dakle, slika onoga budućega carstva, kao Sveta Tajna prisustva Gospodnjega i naše zajednice sa Njim. Tu primamo izobilno blagodat Božiju. I kao što jedan od otaca, tumačeći ovo Jevanđelsko začalo, kaže da to što Gospod kaže, da je svako dobio po svojoj moći, to znači po mjeri svoje vjere i čistote srca. Odnosno, onoliki sasud koji mu prinesemo, on će ga napuniti. I oni koji imaju manje vjere, manju čistotu srca, manju spremnost da prime Gospoda, oni će primati manji sasud i primiće manje blagodati. Oni koji imaju više vjere, primiće više. Ali Gospod svima daje, svima sipa blagodatno talante. Tako i danas, ovdje i svuda na Svetoj Liturgiji, Gospod izliva izobilno blagodat svoju. Neko će od nas primiti jedan talant, neko će primiti dva, pet, deset, sto, neko neće primiti ni jedan. Neko će doći možda na Svetu Službu, biće ovdje prisutan samo fizički, a umom, srcem, ko zna gde će lutati. A oni talanti će prolaziti, padati mimo njega“, pojasnio je otac Aleksandar.
„Međutim, i oni koji prime talant, bilo jedan, dva, pet, sto, opet, kao što nam ovo Sveto Jevanđelje govori, pitanje je šta će uraditi sa njima kada izađu iz ovog svetog hrama? Odnosno, šta ćemo sa tom blagodati Božijom, koju primamo na Svetoj Liturgiji, uraditi? Da li ćemo je, trudeći se da živimo istinskim hrišćanskim životom, pokajničkim, molitvenim, podvižničkim životom sačuvati? Ne samo sačuvati, nego, kao što kaže Jevanđelje, umnožavati? Jer mi zaista ne možemo da stagniramo. Ili napredujemo, ili nazadujemo. Kako ćemo upotrijebiti tu blagodat Božiju? Da li ćemo je svojim životom umnožavati, ili ćemo odmah, kada izađemo kroz dveri hrama, utonuti u ovu sujetu svjetskoga života? Sveto Pismo kaže da je svijet pohota očiju, pohota življenja i nadmenost života. Ili, kako kaže sv. Apostol Pavle, ko hoće da bude prijatelj svijetu, neprijatelj Božiji postaje. Kao kada bi nam neko dao mnoštvo zlata, srebrnika ili novca. Niko od nas nije toliko nerazuman da ga rasipa, da ga pušta niz vjetar. Međutim, kada to činimo sa blagodaću Božijom koju primamo na Svetoj Liturgiji, odmah kada izađemo iz svetoga hrama utonemo, kao što često znamo, u praznoslovlje, osuđivanje i druge naše strasti. Time rasipamo ono što smo primili. Time činimo mnogo goru stvar za nas, nego kada bismo prosuli i bacili blago zemaljsko koje smo zadobili. Dakle, Sveta Liturgija jeste centar našeg hrišćanskog života, sveukupnog našeg života, nas koji smo pravoslavni hrišćani. Međutim, ako sav svoj život hrišćanski svedemo samo na taj sat vremena nedeljno, onda ništa nismo učinili. Jer potrebno je zaista i da tu blagodat umnožavamo i da stražimo nad svim srcem svojim. I ako padnemo da se pokajanjem opet vraćamo Gospodu svakog trena, svakog časa. Jer kako kažu oci: „Ko se ne sretne u ovome životu sa Hristom, (to jest u srcu svome ako ne primi Hrista) neće Ga sresti ni u vječnosti.“ I da da Bog da na ovoj Svetoj Liturgiji i tokom svog života svoga mi se srijećemo se Hristom, otvorena srca da primamo tu blagodat Božiju, primamo Hrista u sebe, u srce svoje, da bi u vječnosti bili sa Njim. U vječnom carstvu Oca, Sina i Duha Svetoga“, zaključio je jerej Aleksandar.
Potom su se vjerni pričestili Svetim Hristovim Tajnama, a zajedničarenje vjernih nakon otpusta na liturgiji nastavljeno je u Sabornom Hramu Svetog Jovana Vladimira.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
