Jurodivost po težini i značaju, odmah poslije stolpnika, zauzima drugo mjesto najtežih podviga u Pravoslavnoj crkvi i na njima se ispunjava istina Božija kada se kaže da ne može čovjek biti prorok u postojbini svojoj. Dakle, s obzirom da je Gospod Isus Hristos došao na ovaj svijet i bio prognan, tako su i oni sljedujući Njemu, bili saobrazni Njemu i Njegovom načinu dolaska u ovaj svijet“, kazao je jeromonah Roman, ostroški sabrat, tokom predavanja koje je 6. aprila održao na temu: “Jurodivost – ludost Hrista radi” u kripti Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.
Podsjetio je da već u Starom zavjetu imamo praobraze jurodivosti i naveo proroke Isaiju, Jeremiju, Jezekilju… i da pojava jurodstva doživljava svoju ekspanziju u 4. vijeku kada je Milanskim ediktom 313. godine Crkva dobila slobodu, kada je prestao progon hrišćana.
„Čim se došlo do te neke slobode od stradanja, duhovni život u ljudima je oslabio, narod je popustio i u molitvi i u pažnji i u straženju nad sobom. Ali oni koji su držali do svetinje duhovnog života, prvi monasi otišli su već tada u pustinje, gdje su se Boga radi, ljubavi Božije radi, podvizavali i odsjecali svoje strasti, grijehe i kroz dugogodišnji podvig u pustinji, u odvojenosti od ovoga svijeta, odričući se svega zemaljskog zadobijali nebesko. To se može nazvati traganjem i vapaj za nebeskim životom“, besjedio je otac Roman.
Poslije dugogodišnjega podviga, koji je trajao i po 30 i 40 godina, oni bi toliko sebe očistili duhovno da su tražili da još više ugode Bogu:
„A kako ćeš ugoditi Bogu, kad si se očistio toliko da si sebe ispraznio od sebe, nego ovako kako im je sam Gospod davao po prizvanju i po blagodati, da jurodstvuju, da se iz pustinja vrate u ovaj svijet i da ovome svijetu pokazuju da je ono što je pred ovim svijetom ludo pred Bogom mudro, kako kaže apostol Pavle. Oni su konkretno oni o kojima Sveti apostol Matej piše: Ne brinite se dušom svojom šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni tijelom svojim u šta ćete se odjenuti. Taj podvig jurodstva, to jest biti lud Hrista radi, rekosmo da je on najteži podvig iznjedren u hrišćanstvu. Praviti se lud i biti lud za Hristom, to znači neodoljivo žudeti za Hristom, i po silini takve žudnje, po mjeri žudnje za Hristom davala im se i mjera blagodati. Jurodivi su podnosili najteže podvige i stradanja živjeći bezdomno po raznim smetlištima, grobovima, pod otvorenim nebom, po najljućim mrazevima i žegama, bez hrane i odjeće. Budući da su se tako suludo ponašali za ovaj svijet, oni su bili od ljudi, koji ih nisu srcem i duhom prepoznali, dosta prezreni, zlostavljani, ismjevani i progonjeni. I njihov podvig, svojom težinom i veličinom žrtvovanja, prevazilazi sve ovozemaljske vrijednosti i mjerila i naša Sveta pravoslavna crkva proslavlja ove ugodnike Božije koji za života bejahu smetlište svijeta, kako kaže apostol Pavle u Prvoj poslanici Korinćanima“, istakao je jeromonah Roman, ostroški sabrat, tokom predavanja “Jurodivost – ludost Hrista radi”.
Tekst: Vesna Dević
Video: Dejan Vukić
