Nedelja 12 po duhovima saborno i liturgijski je obilježena u Hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Svetom evharistijskom službom načalstvovao je protojerej Mladen Tomović a sasluživali su mu protojerej-stavrofor i arhijerejski namjesnik barski  Slobodan Zeković i protojerej Ljubomir Jovanović, dok je za pjevnicom odgovarao Simeon Simulov zajedno sa horom Sveti Jovan Vladimir.

Po čitanju Jevanđelja, sabranima u Hramu obratio se otac Mladen Tomović koji je govorio o bogatom mladiću koji dolazi Gospodu želeći da bude spašen za vječni život, ali ne htjevši da se odrekne svoga bogatstva i krene za Gospodom. U poučnoj besjedi otac Mladen Tomović je kazao da se taj Jevanđelski primjer ne odnosi samo na ono bogatstvo materijalno za koje smo mi vezani i koje nas je porobilo, da ne bi mislili na naše spasenje, nego se misli na svaku strast, na svaki grijeh i sve ono što čovjeka odvodi u smrt:

„Bogatstvo samo po sebi, nije zlo, ali jeste zlo grijeh strasti koje čovjeka obuzimaju, kojima se čovjek predaje i na kraju, kad se čovjek tome preda, on odlazi u smrt. Odlazi u ad. U pakao. Ako se, naravno, ne pokaje prije toga, on odlazi tamo.

Ali onaj koji prebiva u blagodati, koji priziva Boga, koji se kaje, a to kajanje znači promjenu života, koji gleda na svaki način da u srcu svome gaji vrline, da gaji ljubav prema Bogu, prema bližnjemu svome, jer mora podjednako čovjek da voli i onoga ko je pored njega i one koje su malo udaljeni od njega, i svakoga onoga koji ga okružuje, na putu je ka Carstvu Božijem. Čovjek mora podjednako sve da voli. Ali da voli na prvom mjestu Boga svoga, Hrista Spasitelja. Onoga koji ga je stvorio, koji mu je sve to darivao. Jer kaže Gospod, čovjek ne može ni jedan korak napraviti bez Boga, bez blagodati njegove, bez Božije pomoći i Božije sile.

Zato trebamo uvijek da budemo svjesni, da bez Boga ne možemo ništa činiti. I onda vidimo u Svetom Jevanđelju, kako se učenici čuđahu i bijahu se zaprepastili kada su kazali: Ko onda može da se spase, na šta Gospod odgovara: Ono što je vama ljudima nemoguće, Bogu je moguće.

Sve je moguće u blagodati Božijoj, kada je mi ljudi zadobijemo. A zadobijamo je kada se trudimo da od sebe otrgnemo sve ono što nas odvodi u smrt, što nas porobljava i što čini da nismo istinski i pravi ljudi, kako nas je Bog stvorio. Kada se trudimo da budemo istinski i pravi ljudi, onda nas odmah posjećuje blagodat Božija. Odmah je tu. I onda je i nama apsolutno sve moguće u Hristu Spasitelju i njegovoj blagodati, koja u nama obitava, u srcima našim, u dušama i tijelima našim. I onda vidimo da takvi ljudi koji su obitavali u blagodati, a ima ih puno, evo ovdje na ovom hramu, prelijepome, naslikani na ovim lijepim freskama. Ima svetitelja, puno, bezbroj, ne znamo ni broja. Ovo su oni koji su znani, a koliko ima neznanih svetitelja koje ne znamo, za koje nikad nismo ni čuli. Ostali su skriveni, ali jedino Bogu poznati. I svi ti svetitelji su shvatili šta treba da rade. Shvatili su da trebaju da obitavaju, upravo u toj blagodati. A u blagodati da bi obitavali, morali su da ulože ogroman trud na tom duhovnom putu“, poručio je prota Mladen.

„Taj trud se ogleda u odricanju od samoga sebe, od svojih strasti, od volje naše ljudske. Da se upodobimo Bogu i da živimo onako kako nam je Bog ostavio u svojim zapovijestima. A prije svega, da ljubimo jedni druge. I onda ćemo, ljubeći jedni druge, zadobiti blagodat Božiju. A gdje je blagodat Božija tu je i spokoj i mir, i tu je radost, ona vječna, koja nas čeka u Carstvu Božijem. I onda to Carstvo Božije je tu, pred nama, u nama, oko nas, i svih onih ljudi koji nas okružuju.

Jer gdje je jedan u ime moje, tu sam ja, kaže Gospod. I kad je jedan pravedan, onda taj jedan može mnoge da spase. Zato, treba da nam je na pameti, uvjek, da onoga do sebe, gledamo kao brata svoga, da se za njega Bogu molimo, i ako taj neki brat naš sagriješi i pogriješi, mi treba takvoga da ispravljamo sa ljubavlju, a prije svega, na prvom mjestu, da se za njega molimo Bogu. Ako vidimo da neki naš trud oko njega, u smislu da ga nekim riječima možemo ispraviti, ne ide, da se Bogu za njega molimo, da ga ne osuđujemo. Jer kada osuđujemo, onda blagodat od nas odlazi, onda i mi sami upadamo u razne grijehove, i samim tim ne možemo onda pomoći svojim bližnjima, jer i sami sebe u tom slučaju ne pomažemo.

Eto, to je današnja pouka Svetog Jevanđelja. Da ljubimo jedni druge, da se odričemo onih strasti koje porobljavaju dušu našu, da se odričemo svega lošega, svakog grijeha i svega onoga što nas odvodi u smrt,“ zaključio je otac Mladen.

Na kraju Liturgije, vjerni su se pričestili Božanskim Tajnama, Tijelom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić