Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 1. februara, na praznik Prepodobnog Makarija Egipatskog i Sv. Marka Efeskog, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Sasluživalo je sveštenstvo barskog arhijerejskog namjesništva uz molitveno učešće vjernog naroda.
Po otpustu, sabranima se arhipastirskom besjedom obratio Visokopreosvećeni Mitropolit, koji je govoreći o suboti, koja je po Svetom pismu dan odmora Gospodnjega, kazao da je ona dan molitve, dan koji treba da posvetimo razmišljanju o svome spasenju, o Bogu i o svojoj duši. Mi hrišćani subotom, osim redovnih molitava koje činimo, činimo i molitve za pokojne.
„Ne samo za pokojne, nego blagodarimo Bogu na Njegovim darovima, na Njegovoj ljubavi, na svemu onome što je učinio dolaskom svojim u ovaj svijet kada je izlio svoju ljubav i svoju blagodat i svoju milost na cijelo čovječanstvo i na cio svijet, ali isto tako molimo se i za pokojne“, besjedio je Vladika, pojasnivši da subotom činimo naročite i posebne molitve za pokojne, iako se za njih molimo i u svakom drugom danu, jer se sjećamo Hristovog počivanja u grobu.
„Njegovo počivanje u grobu je takođe djelo koje stalno pominjemo, a naši pokojnici koji su otišli iz ovoga života, oni su otišli u naručje Božije da se sjedine sa Hristovom smrću, da bi prolaskom kroz vrata smrti, prešli u život vječni i da bi svi bili pričasnici i saučesnici Njegovog vaskrsenja“, kazao je Visokopreosvećeni.
Iako se molitve za pokojne vrše u bilo koji dan, treba izbjegavati da pomene činimo nedjeljom jer je ona dan vaskrsenja, kazao je Mitropolit i podsjetio na nakardni običaj, koji je nastao u komunističko vrijeme, da se baš u nedjelju ide na groblje, da plačemo i tugujemo za svojim pokojnicima i dan Hristovog vaskrenja pretvaramo u dan tuge. To je, kako je kazao, jedna od tih užasnih manipulacija kroz koje smo prošli i koje smo se, nadamo se, oslobodili, iako to nije lako. Navodeći primjer da je u jednom gradu gdje je vladao taj običaj, on dobio silu narodnog običaja, Arhiepiskop cetinjski je istakao da je on potpuno bez korijena i da toga nije bilo ni prije, a ni poslije Drugog svjetskog rata.
„Ali je bezbožna komunistička ideologija nametala svoje običaje, svoje praznike koji su potiskivali hrišćanske običaje i pokušali da oduzmu slavu hrišćanskim praznicima. Ali to nije moglo, nije uspjelo, kao što vidimo“, rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Zahvaljujući trudu Arhiepiskopa Anastasija danas imamo živu Crkvu u Albaniji
Naglasivši da se Crkva moli za sve i da tako svjedoči da oni koji su otišli od nas nisu mrtvi, da su oni u Bogu živi, Vladika je kazao da isti duh Božiji prožima i naša srca i duše onih koji su se upokojili i koji su otišli u naručje Božije i preko molitve mi smo sa njima u zajednici i u ljubavi:
„I vidimo da ljudska smrt ne može da nas rastavi od ljubavi Božije, niti od onih koje volimo, a sve one koji su živjeli hrišćanskim životom pominjemo i oni su zaslužili da ih pominjemo. Danas smo se posebno ovdje pomolili Bogu za novoprestavljenog blaženopočivšeg Arhiepiskopa albanskog Anastasija. Velika ličnost, veliki čovjek, veliki propovjednik Jevanđelja Božijega. Misionario je u Africi, slala ga je tamo Vaseljenska patrijaršija, pa je kasnije kao veliki misionar došao u Albaniju i učinio veliko djelo, otkrio hrišćanske, pravoslavne korijene Albanije, koja je bila zatrvena. To je Crkva koja je mnogo postradala i hvala Bogu danas, zahvaljujući ponajviše njegovome trudu, ali i trudu njegovih saradnika: episkopa i sveštenika, đakona, monaha, monahinja, imamo živu Crkvu u Albaniji.“
Želeći da ukaže na veliko apostolsko djelo blaženopočivšeg Arhiepiskopa Anastasija, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je sa sabranima podijelio svoj utisak koji je imao prilikom susreta sa njime prije nepune dvije godine:
„Pun Božije milosti, Božije blagodati, svijetlog i trezvenog uma, pravi mudrac, pravi arhijerej Hristov i veoma odgovoran čovjek. Pričali smo o raznim stvarima, pričali smo malo i o novim podjelama i novim raskolima koji su nas zadesili, između Vaseljenske i Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve. Imao je o tome poseban stav koji je javno saopštio. Iako je bio u svemu uzdržan, kada je saopštavao svoj stav nije gledao da produbi podjele koje su nastale, nego da ukaže na to kako se one mogu liječiti. Rekao je jednu stvar, koja se odnosi na način njegovoga života i posebno na njegovu službu, a već je bio starac preko 90 godina: Ja sam se cio svoj život trudio da propovjedam Jevanđelje i da čuvam i utvrđujem jedinstvo Crkve, ali ja trčim poslednji krug. Zaista jednostavna riječ, ali mnogo znači. Ko može propovjedati Jevanđelje? Onaj koji živi Jevanđeljem. A ko može utvrđivati mir u Crkvi i njegovati jedinstvo Crkve? Onaj ko je u jedinstvu sa Bogom, onaj ko je u jedinstvu sa istinom, onaj ko je u jedinstvu sa svojom savješću, onaj koji ima ljubavi Božije u srcu svome.“
Ljubav uvijek radi na jedinstvu, na prevazilaženju nesporazuma i kako je ocijenio Vladika kada bismo samo poslušali Arhiepiskopa Anastasija, mogli bismo riješiti taj ogromni problem zbog kojeg je, po svjedočenjima njegovih saslužitelja, on najviše patio – zbog dioba u Crkvi:
„Na njegovoj sahrani došli su svi predstojatelji ili predstavnici najvišeg ranga svih Božijih crkava na planeti. I njegova sahrana, kao i sahrana našeg blaženopočivšega Mitropolita, posebno našeg svetopočišega Patrijarha Pavla, poslednje je njegovo djelo ovdje na zemlji, u kome vrhune sva njihova djela. Mislim da u Albaniji, našoj komšijskoj zemlji, nije bilo većeg događaja, možemo slobodno reći slavnijeg događaja u poslednjih 50 godina, a možda i više.“
Kao izuzetno važno Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je istakao da smo mi uvijek imali, naročito u davnoj prošlosti, duboke veze sa Albanijom, koje je davno postavio i utvrdio Sveti Jovan Vladimir. Albanija je bila hrišćanska zemlja, puna je svetinja i hrišćanskih znamenja, i srpskih znamenja, i otkriva se to pravo lice Albanije i albanskog hrišćanskog naroda, tamo ima pravoslavnih i katolika, kao i dosta muslimana.
„Arhiepiskop Anastasije je izgradio harmonične odnose u toj državi sa svim drugim vjerama, puno poštovanja i ljubavi, ali je istovremeno vaskrsao pravoslavlje u Albaniji. Danas smo se pomolili za sve, kao i za čovjeka koji nam je tako blizak. Naročito nam je blizak zato što je bio čovjek Božiji, imao je razumijevanja i za naše probleme i teškoće. I on je bio pod raznim pritiscima i nije uvijek mogao sve da kaže, ali kada je govorio o Crkvi nije bilo ni nebeske ni zemaljske sile koja je njega mogla spriječiti da ne kaže istinu, kao što je i rekao. I slava Bogu što smo u našem vremenu imali takve ljude kao što je naš Patrijarh Pavle, Mitropolit Amfilohije, Episkop Atanasije i blaženopočivši Arhiepiskop Anastasije – velike ličnosti ovog našeg vremena. Ako budemo znali da ih čujemo i slijedimo i mi ćemo, nadamo se milošću Božijom, dobiti sa njima udio u Carstvu nebeskome“, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Tekst: Vesna Dević
Foto/video: Dejan Vukić
