Iz života Svetoga Sergija Radonješkog imamo mnogo zgoda koje su opisane u njegovom žitiju. Ima priča o tome kad je jedan čovjek došao da traži igumana Radonješke obitelji, koji se proslavio po Rusiji a pronašao je jednog prostog monaha. Kada je čovjek upitao: gdje je iguman, monah je odgovorio: sad ćemo ga vidjeti. Taj monah ni po čemu spoljašnjem nije pokazivao ništa veliko nego kao jedan od običnih monaha i poslušnika se pojavio pred tim čovjekom. Čovjek je gledao kada će se pojaviti iguman, misleći da će se pokazati kao čovjek na visokom položaju, u lijepom odijelu i drugim oznakama časti.
Kada su nestrpljivom gostu pokazali čuvenog igumana, dugo je sa nevjericom gledao i to nije mogao da prihvati. Ali kada je čuo njegove riječi, srce mu se preporodilo i on je odbacio svoja prethodna razmišljanja i kasnije postao monah i sabrat Radonješke obitelji. Iz njegovog žitija svakako će se zapamtiti i višekratna javljanja Presvete Bogorodice sa Svetima Božijim ugodnicima sa Apostolima i javljanja Anđela, Svetom Sergiju Radonješkom. A kada je jedan monah tražio blagoslov od Svetog Sergija, vidio je svjetlost koja je sijala iz njegove ruke koja ga je osjenila dok ga je blagosiljao. Ispunila mu se duša Božijeg miomira od tog blagoslova. Otvorio mu se duhovni vid pa je vidio kako Sveti anđeli saslužuju na Svetim službama prepodobnom Sergiju. Eto takva je nagrada onima koji su riješili da ostave ovaj svijet. Ali ako ga zaista i ostave i priopšte se i prisajedine Carstvu nebeskom i Hristu Bogu živome“, besjedio je Mitropolit Joanikije.
Podsjetio je da su takva obećanja Božija koja se ispunjavaju na onima koji Njega ljube: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube. To ne vidimo, kako je kazao, baš lako u svojim životima, ali vidimo u životima Svetih.
„Međutim, Bog je toliko milostiv i toliko izobilan u svojoj ljubavi, da u svakom pokoljenju, uzdiže i osvećuje pojedine da budu primjer i svjetilo svojim savremenicima. Vrlo često ne razumijemo takve ljude, dok su sa nama ali kako vrijeme prolazi sve više razumijevamo njihovu ulogu i koliko su značili u našim životima. Uviđa se još jedna važna stvar u žitiju Svetitelja. Poznato je kako je Sveti Sergije blagoslovio Svetog Dimitrija Donskog koji je išao u rat za oslobođenje od Tatarskog iga, i kako mu je Bog dao pobjedu nad Tatarima molitvom i blagoslovima Svetog Sergija. Tek od tog vremena, kada je Moskovska kneževina duhovno ojačala i kada je dobila Svetoga Sergija i njegove učenike, velike molitvenike ruskog naroda, ali i molitvenike za cio svijet, i kako se duhovnost raširila i zapljusnula kao blagodatni talas, od tada se Rusija konačno, posle dugih međusobmnih razmirica, objedinjuje i kreće naprijed i postaje velika i moćna država“, dodao je Mitropolit.
„I da izvučemo pouku: Narod se može objediniti samo oko velikih stvari i velikih ideja, oko velikih ličnosti, oko svetinje, a ne može oko stranaka i političara – to ide dosta teško. Može oko onih, koji neće raditi u odlučujućem momentu više za svoje nego narodne interese, već one koji će staviti narodne interese ispred svoje privremene i truležne vladavine. Sve ono što pripada ovome životu sve se osvećuje molitvom i vjerom. Ovdje se formirala tako ova Sveta obitelj, blagoslogom Svetog Sergija Radonješkog. Njegova blagodat nije samo kod njegovih blagouhanih moštiju već dopire do svake tačke u vasioni, samo gdje ima jedna pobožna duša koja mu se moli i on će biti u pomoći kako se i mnogo puta javljao“, zaključio je Arhiepiskop cetinjski, blagosiljajući sve prisutne i zahvaljujući domaćinu i svečarima.
Povodom 15 godina od osvećenja ove svetinje, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zablagodario priložnicima i svima koji su pomogli u podizanju Manastira Svetog Sergija Radonješkog.
Tekst: Ljubica Vukićević
Foto/video: Dejan Vukić
