Jeromonah Teofil (Petrović) iguman Manastira Duži kod Trebinja u Republici Srpskoj, koji je u subotu veče održao predavanje u kripti Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira na temu „Sjeme vječnog života“, načalstvovao je Svetom liturgijom koja je u barskom hramu služena u prvoj nedelji Velikog posta – nedelji pravoslavlja. Sasluživali su mu namjesnik barski i starješina Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira protojerej-stavrofor Slobodan Zeković i protojereji Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović. Na liturgijske vozglase odgovarao je Vasilije Uskoković uz pratnju nekoliko članova hora „Sveti Jovan Vladimir“.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja koje govori o susretu Natanaila i Gospoda, otac Teofil nam razrješava šta je smisao ovog Jevanđelja i šta se u stvari dogodilo u tom susretu. Šta hoće ovaj događaj da nam pojasni i kako da nam pokaže današnji praznik?
„Bog naš je ličnosni Bog, kaže otac Teofil. On je vječna ličnost i original, koji je stvorio nas ljude po svome obličju i po svome podobiju, kako se kaže na prvim stranama svetog pisma. Tačnije, kako bi narodski rekli, mi smo slika i prilika našega Boga. On je gledajući u Hrista, gledajući u model Hristos, koji je rođen prije svih vjekova, On je gledajući u Njega stvarao nas ljude, sa naznakom da postanemo Bogovi, ali po blagodati. Dakle, da imamo početak, budući da smo stvoreni, ali da nemamo kraj. Da se upodobljavamo Njemu u ljubavi, u slobodi, u onome u čemu možemo da se sa Bogom upodobljavamo.
Međutim, kao što znamo, đavo je ponudio Adamu i Evi, da postanu to preko njega otmicom. Da otmu to božanstvo. Pa im je ponudio prečicu i survao i Adama i Evu i čitav rod ljudski u grijeh. I od tada mi smo, kako kaže divni naš otac Justin, bogovi u blatu. Mi imamo božanske crte u nama, mi imamo božanski lik u nama, mi smo žive ikone našega Boga. I nikakva tehnika, nikakve stvari, nikakve vještačke intelegencije, nikakav napredak, tehnologija, ne može da stvori, niti da osmisli, niti da proslavi, da učini čovjeka Bogom. Samo može Onaj koji ga je stvorio. Samo može ličnostni naš Bog, trojični u jedinici, Isus Hristos koji je u tijelu došao, koji je postao čovjek.
I ovdje je tajna. Natanailo ide ka Gospodu, a Gospod mu kaže: „Znam te ja. Evo čovjeka u kome nema lukavstva.“ A Natanailo se čudi, pa kaže: „Otkuda me poznaješ? Kako znaš ko sam ja?“ A Gospod mu samo jednu rečenicu kaže: „Vidjeh te pod smokvom.“ To ne piše u Jevanđelju, ali oci tumače da se Natanailo pod smokvom molio. I molio se da mu Bog otkrije, kako da taj svoj lik, kako da taj božanski lik u sebi, u čovjeku, kako da te crte božanske ponovo obnovi. Kako da postane bogopodoban, kako da postane Bog po blagodati.
Razotkrivao je tu svoju ličnost i u pokajanju, i u suzama molio se Bogu. I kada mu je Gospod to rekao, da ga je vidio pod smokvom, Natanailo kaže, ti si zaista sin Božiji. I Natanailo je odmah ispovijedio Boga ljubavi.
I eto sustreta, čovjekoljubivoga Boga sa bogoljubivim čovjekom. I to je praznik današnji. To je sila pravoslavlja, to je ono na što smo mi pozvani, pozvani da budemo Bogovi, ali smo trenutno u blatu.
Ali imamo našega Gospoda Hrista, imamo lik Njegov, da se u Njega ugledamo, da se u Njega ogledamo. Ono u šta se ugledamo i ogledamo, to postajemo. Pa pogledajte našu djecu. Ako se ugledaju na ove pjevačice, ili starlete kako ih danas zovu, postaju isto takve. Tako se oblače, takvi su im pokreti tijela, tako misle, tako razmišljaju. Ono u šta ogledamo i u koga se ogledamo i ugledamo, to postajemo i sami mi. I Hristos je zbog toga došao u tijelu, da ga vidimo, da ga jedemo i da ga pijemo, da ga okusimo, da ga taknemo, da ga dodirnemo, da bude jedan od nas, da se u Njega ugledamo i ogledamo.“
Zatim se otac Teofil osvurnuo i na Svetog Jovana Krstitelja čije dvostruko obretenje glave danas praznujemo.
Na kraju je govorio o značaju ikona, o ikonoborcima koji su govorili da se mi poklanjamo idolima. I tu su oni promašili, kaže otac Teofil.
„Zašto? Zato što se mi svi poklanjamo jedni drugima. I znate kako je divno kada se poklonimo čovjeku, kada se poklonimo bratu, kada se poklonimo sestri, kada se vidimo ovako u crkvi, pa se blago poklonimo, pa se samo naklonimo. Tako se isto poklanjamo i likovima svetih, koji su taj lik Božiji u sebi ovoplotili i koji su uspjeli, i koji su ga iznijeli i donijeli u ovaj svijet. I njihov se lik preobrazio. I ono što cjelivamo na ikonama, to je njihova nutrina, to je njihovo jezgro, to je onaj duhovni čovjek u njima, koji je postao jako sličan Bogu.“
Na kraju Svete liturgije održana je litija oko hrama u čast pobjede pravoslavlja nad ikonoborcima. Otac Slobodan se po završetku litije u ime sveštenstva i vjernog naroda zahvalio ocu Teofilu na njegovoj ljubavi i molitvama, na njegovom održanom predavanju, kao i na današnjim poukama i besjedi koju je izrekao.
Tekst, foto i video : Dejan Vukić
