Arhijerejski namjesnik trnavski protojerej Miroslav Petrov iz grada Čačka – Eparhija žička, načalstvovao je Svetom liturgijom, koja je na praznik Vozdviženja Časnog krsta Gospodnjeg – Krstovdan služena u krstionici Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru. Sasluživali su protojerej-stavrofor Slobodan Zeković i protojereji Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović.
U toku Svete liturgije, vjernom narodu, besjedom se obratio prota Miroslav koji je podsjetio da je današnji dan Pravoslavna crkva širom vaseljene posvetila spomenu događaja koji su vezani za Časni i životovrni krst Gospoda Boga i Spasa našeg Isusa Hrista.
„Od događaja pojave na nebu u vidu znaka krsta koji je vidio veliki Sveti car Konstantin polazeći u rat, u boj sa svojim neprijateljima i neprijateljima hrišćanstva i Hristove Crkve, pa onda za događaje kada je njegova majka Sveta carica Jelena na svom hodočašaću po Svetoj zemlji uspjela po Božijem promislu da nađe drvo Časnoga krsta na kome je bilo prikovano prečisto i presveto tijelo Gospoda i Boga i Spasa našeg Isusa Hrista, i treći događaj kada se isto ovo Časno drvo, po promisli Božijoj, vratilo iz Persije gdje je bilo u zarobljeništvu, vratilo među narod pravoslavni, narod hrišćanski. Ova tri praznika sabiramo u današnji dan kada proslavljamo uzdizanje ili vozdviženje Časnoga krsta što je učinio Patrijarh Makarije kada je Sveta carica Jelena pronašla krst. Uzdigao je krst da bi narodu, koji se u velikoj duhovnoj radosti okupio na ovaj čudesni događaj, jer je poslije 4. vijeka ovo životvorno drvo izvađeno iz tame zemlje, na jednom duhovnom planu zasijalo – vjernom hrišćanskom narodu. Kako onda, tako i kroz sve vijekove, nevezano za dalju ovozemljesku istoriju samoga krsnog drveta.“
Mi, pravoslavni hrišćani, nastavlja prota Miroslav, ne klanjamo se nikada tvari, nego se jedino klanjamo živome Bogu, tvorcu sve vidljive i nevidljive tvari, kako i kažemo u Simbolu vjere:
„Tako i danas, i svaki dan, kada pristupamo simbolu svetoga krsta, ispovijedajući našu hrišćansku i pravoslavnu vjeru, mi se ne klanjamo samom znaku krsta koji je bio poznat i drugim narodima i drugim civilizacijama, viđamo ga i u Egiptu i u Kini i tako dalje. Mi, pravoslavni hrišćani, se prevashodno klanjamo raspetom Bogočovjeku Isusu Hristu. Bogu koji je iz svog čovjekoljublja i iz svog smirenja došao da taj znak pogrde, znak razbojništva, za nas koji u Njega verujemo, u Njegovo stradanje, ali i u Njegovo slavno vaskrsenje i vaznesenje, pretvori u znak života, po riječima Njegovim: Ko hoće za mnom da ide, neka uzme krst svoj i neka pođe za mnom.“
Naglasio je da se civilizacija kojoj pripadamo trudi da zaboravi na smrt, iako je smrt prateći dio čovječanstva, jer se čovjek nije držao Božije zapovijesti o raju i uzeo je plod sa drveta poznanja dobra i zla. I to drvo postalo je izvor bolesti, stradanja, grijeha, samim tim i smrti. I ne samo za čovjeka, već za cijelokupnu tvorevinu Božiju. Ali isto tako, kroz jedno drvo vraća se život, život vječni.
„Hristos je svojim prečistim tijelom dobrovoljno, ispunjavajući volju Boga Oca po sili Duha Svetoga i blagodati Duha Svetoga, jednom za svagda prinjeo poslednju krvnu žrtvu u kojoj se završavaju i sjedinjavaju sve starozavetne žrtve, žrtve paljenice u Njegovoj krstonosnoj žrtvi na Golgoti, kako smo i čuli danas u Svetom jevanđelju. I mi, kao što rekoh, klanjajući se Krstu, klanjamo se životvornom Hristovom raspeću, Njegovim ranama, Njegovoj časnoj krvi iz koje je protekao, istekao život vječni, za sve nas koji pristupamo Njegovoj vjeri. Da čujemo Njegovu blagu i radosnu vijest u crkvama i hramovima Njegovim širom vaseljene, u drugom milenijumu, ispovjedanja, čuvanja i branjenja Hristove nauke, Hristovog učenja u Crkvi Njegovoj, ali i pristupamo Njegovom prečistom Tijelu, njegovoj prečasnoj Krvi. Da bi smo postali jedno sa Njim i sa Njegovom žrtvom na Krstu, na Golgoti, ali nadajući se jedno sa Njim u slavi Vaskrsenja i Vaznesenja Njegovog.“
Na kraju se otac Miroslav zahvalio ocima koji su ga udostojili da danas, ovdje, sa svim vjernicima zajedno i sa ocima barskog hrama uznese zajedničke molitve, molitve liturgijske, da zajednički uznesu beskrvno ovu žrtvu koju nam je Gospod ostavio kao blagoslov i kao veliku blagodat, klanjujući se u današnji praznik Krstovdana Njegovom Krstu i slaveći Njegovo Vaskrsenje.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
