Pred početak Velikog posta, u Nedjelju siropusnu, Nedjelju praštanja, služena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Načalstvovao je otac Mladen Tomović, a sasluživali su mu otac Slobodan Zeković i otac Ljubomir Jovanović. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“.
U ovoj nedjelji čita se začalo iz Svetog jevanđelja po Mateju, 17 (6,14-21) u kome Gospod govori o praštanju, o postu i o blagu.
Otac Mladen u svojoj besjedi, osvrćući se na ove riječi Gospodnje o postu, naglašava da upravo ta spoljašnost naša treba da bude sakrivena od ljudi.
„Da budemo sakriveni u smislu da ne pokazujemo na jedan otvoren način da postimo, nego da se Bogu molimo u tajnosti, u domu svome, i da gledamo da u tajnosti činimo dobra djela. I kaže Gospod: Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno. To javno će biti jednoga dana kada Gospod dođe na Strašni sud i kada bude sudio svoj zemlji. I tada će se pokazati sve ono šta smo radili, i ono dobro, i ono loše. A naročito će od Gospoda biti pohvaljeno ono dobro u nama i dobićemo svoje mjesto u Carstvu Božijem, ako to zaslužimo.
Post je, draga braćo i sestre, uvijek prilika da svoj život ispravimo, da svoj život izokrenemo. A kako da ga izokrenemo? Tako što ćemo se prije svega odreći svega onoga što je loše u nama, svojih loših navika. A u tome nam pomaže post. Post nije samo uzdržavanje od hrane i od tjelesnih potreba, nego je post uzdržavanje od svih loših djela, loših misli. Trebamo prije svega, da saberemo svoje misli, da ih okrenemo ka Gospodu i da se Gospodu molimo. I da malo na trenutak zaboravimo brige ovoga svijeta i ono o čemu brinemo i ono što nas preokupira, što nas odvlači od molitve. Da to ostavimo po strani i da se Bogu molimo. A Gospod uvjek nama pomogne i mimo onoga što se odnosi na naš duhovni život. Gospod nam uvjek to nadomesti, uvjek svojim promislom pomogne da bilo koji problem riješimo.“
Zatim se otac Mladen Tomović osvrnuo i na ono što je najvažnije u postu, a to je izmirenje sa bratom (bližnjim) svojim:
“Kada se pomirimo sa bratom svojim, kada u srcu svome nemamo žal prema nikome, onda možemo da počnemo da postimo, da se Bogu molimo i da svoje srce i dušu čistimo od svakoga grijeha i bezakonja. Izmirenje sa bratom svojim, to je temelj našeg duhovnog napretka. Bez toga ne možemo napredovati. Jer, prije svega, ako prema onom bratu našem pored nas imamo neku žal ili srdžbu u srcu, ili smo ljuti na njega, ili ne pričamo sa njim, ili ga ogovaramo i grdimo, mi ne možemo duhovno napredovati, ne možemo onda da postimo i da se nadamo da ćemo u postu napredovati duhovno. To moramo da promijenimo u startu, a onda da krenemo u Časni post čiste savjesti, mirne savjesti. Da sebe čistimo, svoje misli pročistimo, i da tako, ako Bog da, i dočekamo Vaskrsenje Hristovo.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
