Protojerej-stavrofor Radivoje Krulj načalstvovao je Svetom liturgijom koja je u barskom Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira služena u nedelju 4. po Duhovima, u danu kada naša Crkva pravoslavna proslavlja Svetog velikomučenika Prokopija. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Ljubomir Jovanović i protoprezviter Milorad Filipović iz grada Bora, Eparhija timočka. Za pjevnicom su odgovarali Vasilije Uskoković i Nikola Zeković, uz pratnju hora „Sveti Jovan Vladimir“.

Na temu današnjeg začala iz Svetog jevađelja besjedio je otac Radivoje:

„Evo, čuli smo danas u Jevanđelju jedan čudesni susret. Susret, s jedne strane Gospoda i Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista i njegovih apostola, a sa druge strane predstavnika, da kažemo, okupatora, neznabožaca, okupatorske rimske vlasti, koja je porobila i vladala narodom Izrailja. I predstavnik te vlasti i naroda koji nije izabrani Božiji narod, prilazi Gospodu Isusu Hristu. Taj kapetan, neznabožac, moli ga da mu pomogne i da iscijeli njegovog slugu.

Čuli ste najprije odgovor Hristov. Iako ne samo da nije bilo uobičajeno, nego je bilo zabranjeno da se predstavnici izabranoga Božijeg naroda druže, ili ne daj Bože da uđu u kuću neznabožaca, Hristos kaže, ja ću doći kod tebe, u tvoju kuću, i ja ću ga iscijeliti. A čuli ste odgovor koji je zadivio Hrista i koga je Hristos istakao: Gospode, ja nisam dostojan da pod krov moj uđeš, jer ja nisam ortodoksan, pravoslavan, nisam od izabranog naroda Božijeg, nisam vaš i kako ćeš ti ući u moj dom. Ja nisam dostojan da u moj dom uđeš, nego samo ti reci jednu riječ i ozdraviće sluga moj.

A Hristos prekoravajući prisutne i ukazujući kako će mnogi koji su izabrani, koji su prave vjere i koji su sinovi Avramovi, Isakovi, Izrailjevi, Jakovljevi, odpasti, i da takvu vjeru, kao ovoga neznabožca, nije sreo u cijelom Izrailju. I to mu On i odgovori i, kaže, tog trenutka, ozdravi sluga njegov.

To je, braćo i sestre, opomena i za nas da se nikad ne pogordimo i da nikada ne prezremo one koji su pored nas, a drugi su, drugačiji su, druge su vjere, druge su nacije, nego da uvjek imamo ove riječi Hristove na svome umu i da budemo, da kažemo, uvjek budni i da uvjek iznova ispovjedamo vjeru. Jer imamo pravi primjer da će mnogi koji su izabrani i pozvani, i kojima je rođenjem data prava vjera, otpasti i biti u onom mjestu gde će biti plač i škrgut zuba. A mnogi koji nisu izabrani i koji nisu jedni od nas, će biti za trpezom onih koji su izabrani, koji će zadobiti život vječni svojom vjerom i otvorenim srcem. Kao što je ovaj kapetan imao i kao što je imao veliki sluga Božije Prokopije koga danas slavimo.

Rođeni Jerusalimljanin od oca hrišćanina i majke koja je bila neznabožac. Ostao rano bez oca. Majka ga odgojila u vjeri neznabožačkoj i bio viđen i bio poslan da ubija i progoni hrišćane u Aleksandriji. Ali se susreo sa samim Hristom. I onda je tako otvoreno ispovjedio Hrista, da su i mnoge žene koje su takođe bile hrišćanke i bile zatočene sa njim, ispovjedale i učvrstile se u vjeri Hristovoj. A onda na kraju i njegova majka. Eto, još jednog primera i današnjeg kapetana, i današnjeg Svetog Prokopija, da nam budu voditelji ka onome koji je put istina i život, Hristu, za nas raspetom i za nas Vaskrslom Gospodu.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić