Na praznik Svetog Luke Krimskog i Simferopoljskog, u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira služena je Sveta liturgija u čast ovog velikog Božijeg ugodnika. Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej Siniša Smiljić paroh ulcinjski, a sasluživao mu je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Molitveno učešće u Svetoj službi Božijoj uzeli su i protojerej Ljubomir Jovanović i jerej Aleksandar Orlandić, dok su za pjevnicom odgovarali Vasilije Uskoković i Nikola Zeković.

Na samom početku svoje besjede, otac Siniša je rekao da je glavna i osnovna funkcija čovjeka, potreba čovjeka i smisao postojanja čovjeka, zadobijanje blagodati Duha Svetoga.

Šta to znači? – pita prota Siniša. „To znači da treba da postanemo sama ljubav. To znači da zadobijemo tu najveću vrlinu, božansku vrlinu, glavno svojstvo Božije, a to je ljubav. Ljubav koja ne ište svoje, ne traži ništa za uzvrat. Ljubav koja se samo daje. Ljubav koja proizlazi iz one žrtve Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, koji se dobrovoljno za nas raspeo na krstu. I tijelo Svoje lomi, i krv Svoju proliva, u kojoj i mi, evo, na Svetoj liturgi, ispod Golgote njegove, skupljamo tu krvu u Svetu čašu Njegovu iz koje nam se On daje. I mi iz nje pijemo i hranimo se Tijelom i Krvlju Njegovom i tako se sjedinjujemo sa Njim. Glavna i osnovna funkcija čovjeka i potreba čovjeka, i smisao postojanja čovjeka je zadobijanje blagodati Duha Svetoga. Blagodat Božija, koja nam se daje, ona izvire na mnogim mjestima ovdje, u ovozemaljskom životu, i svi oni koji je traže, oni će je i naći. Svi oni koji je ištu, daće im se. I svima onima koji kucaju, otvoriće se.“

Otac Siniša podsjeća i da nas je u ovome svetome hramu, sabrala blagodat Božija koja izvire iz jednog divnog svetitelja Božijega, iz jedne ličnosti čudotvorne, čudesne, koji je svojim životom, svojom žrtvom, zadobio ljubav Božiju.

„I sam se u nju pretvorivši, i sjedinivši se s njom, postao je zajedničar sa tom ljubavi Božijom u vječnosti, neprolaznoj. Život Svetog Luke Krimskog je zaista čudesan život, nevjerovatan život. On je apostol novoga doba. I zaista, Sveti Luka Krimski je i dobio ime po Svetom apostolu jevanđelisti Luki, od koga je primio čak i iste darove. U mladosti svojoj volio je crtanje. Čak je bio upisao slikarsku akademiju, umjetničku akademiju. Bio je teolog i duhovnik, kao i apostol Luka. Bio je ljekar, kao apostol Luka. I sve ga ono krasilo, kao što je i Jevanđelistu svetog krasilo.

Bio je najbolji student i svi su mislili da će se posvetiti naučnom radu, ali njega to nije zanimalo. Želio je da bude i pored sve svoje elokventnosti i školovanosti seoski ljekar, da pomaže siromašnima, bolesnima, napuštenima i odbačenima ovoga svjeta. Ali znao je mladi Valentin Feliksovič da, kako mu je svetovno ime glasilo, da će tamo sresti Onoga koje je najbogatiji, najuzvišeniji, najpametniji i od koga će najviše naučiti, a to je Bog, jer Bog u nemoći obitava.

Sav svoj život Hristu Bogu je predao. On se žrtvuje gde god stigne. On sam sebe nije mogao pratiti u toj žrtvi, već mu je samo jedno bilo u umu. Kako udovoljiti Bogu, kako služiti narodu. I upravo je Sveti Luka, čuvši ove jevanđelske riječi, koje smo malo prije pročitali, da život svoj ko čuva ovde na zemlji, izgubiće ga, a ko ga ne čuva, zadobiće vječni život, usadivši, posjavši ih u svoje srce, duboko ih zarezao i ispunio. Zato se on odlučuje da se popne na više ljestvice duhovnoga života, jer je čuvši glas Božiji, koji ga je vodio, osjetio da treba još više da se posveti duhovnom životu. I on postaje sveštenik, a onda i monah.

Sveti Luka Krimski, nije ostavljao svoj narod, kada je bilo najteže. Otvarao je hramove Božije, bilo mu je povjereno na dužnost već kao arhiepiskopu, i episkopu, da brine o hramovima, o pastvi Božijoj, kada je bilo najteže. Kada niko nije smio služiti Liturgiju, on je služio. I ne samo da je služio, nego je učestvovao zajedno sa narodom u krvavim borbama za oslobođenje, za krst časni i slobodu pravoslavlja. I zato je bio i odlikovan i od ovozemaljskih institucija.

Njegov život je prebogat, u onom pravom smislu te riječi. Prepun je Boga, prepun je primjera, kako mi treba da živimo. I zato, evo, vidite sami, i osjetite, da je ta velika blagodat, koja izvire iz ovoga svetitelja, nas okupila ovdje danas. Zato, sozercavajmo život ovoga svetitelja, jer je prebogat. Toliko je za nas koristan, toliko možemo naučiti, i svako od nas može naći po nešto za sebe od njega, a sve u slavu Boga Svevišnjega, Svete Trojice, Oca i Sina, i Duha Svetoga“, zaključio je o. Siniša.

Na kraju Svete liturgije služen je akatist Svetom Luki krimskom. Oci su zatim prerezali slavski kolač i osveštali žito posvećeno ovom svetitlju.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić