U Nedelju 31. po Duhovima služena je Sveta liturgija u Hramu Svetog Jovana Vladimira kojom je načalstvovao starješina hrama protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Sasluživali su mu protojereji Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović.
U toku Svete službe prisutnim vjernicima obratio se otac Slobodan koji se u svom uvodnom dijelu besjede osvrnuo na današnje začalo iz Svetog Jevanđelja po Mateju koje se čita u prvu nedelju po Bogojavljanju, a koje govori o propovjedi Gospodnjoj u Kapernaumu. Upravo istim onim rječima kako je propovijedao i njegov preteča Sveti Jovan Krstitelj, Gospod započinje svoju propovijed. „Pokajte se, jer se približilo Carstvo Nebesko.“ Ovdje se konkretno navodi proroštvo Svetog Isajije, proroka koji je na 7-8 vijekova prije ovaploćenja Sina Božijega najavio u više mjesta u svojoj knjizi proroštava Njegov dolazak. Pa između ostaloga rekao da zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova na putu ka moru sa one strane Jordana, to je dakle ta oblast oko Kapernauma, Galileja, neznabožačka. „Narod koji sjedi u tami vidije svjetlost veliku i onima koji sjede u oblasti sjeni smrti svjetlo zasija.“
Gospod je dugo vremena, navodi otac Slobodan, proveo u Kapernaumu. Tu je mnoga čudesa učinio, mnoge divne spasonosne pouke saopštio, ali opet tu gde je boravio od mnogih nije bio prepoznat i prihvaćen. Šta više, bio je od mnogih i omrznut. Ali sila Božija preko riječi Gospodnjih obilato je djelovala i ona djeluje do današnjega dana svakome onome koji ima otvoren um i otvoreno srce da riječ Božiju prihvati i da se potrudi po toj riječi Božijoj, pouci Gospodnjoj i zapovjestima Božijim da živi.
„Tu svetu vjeru, otkrivenu od Boga, predatu nam od svetih apostola, utvrđenu od svetih otaca na Vaseljenskim saborima, nama je opet u našem rodu predao, utvrdio, utemeljio naš Sveti otac Sava, koji je u svemu bio istinski naslednik i nastavljač djela i učenja i svetih apostola i svetih otaca Crkve Hristove, sam postavši veliki otac Crkve i sam postavši ravan apostolima. Tu njegovu nauku nastavili su sveti oci naše pomjesne Crkve kroz vjekove do naših dana. I kada god smo bili odani učenju Svetoga Save i svih svetih otaca, uvijek smo bili na sigurnom putu, putu spasenja. I zahvaljujući toj vjeri predatoj nam od apostola, svetih otaca i našega svetoga Save, mi smo uspjeli kroz burne vjekove i teška iskušenja da se sačuvamo i opstanemo i kao hrišćani i kao narod pravoslavni do današnjega dana. Bilo je tu mnogo iskušenja, mnogo padova, posrtanja, ali opet zahvaljujući toj vjeri, pravoj tvrdoj vjeri na tvrdoj stijeni utemeljenoj, mi smo se opet uspravljali, obnavljali i vaskrsavali.
Praznujući spomen Svetoga Save mi se uvijek zapitamo da li smo danas, naše generacije, na tome putu i da li smo odani predanjima svetih otaca i Svetoga Save, našeg prvog učitelja i prosvetitelja. Bojim se da se ne možemo mnogo u tome pohvaliti, jer smo svjedoci da smo se mnogo i mnogo, ne samo mi, nego i generacije prije nas, posebno u onome bezbožničkom vremenu, udaljile i otuđile od toga svetoga puta, šta više je pljunuli na njega i prezreli ga. I potrebno je mnogo vremena i truda da se vratimo na utabane staze naših otaca. Ali je jako važno da svi ponaosob uložimo i ličnoga truda, da budemo vjerni Jevanđelju Hristovome, učenjima svetih otaca i da se trudimo po toj predatoj nam svetoj vjeri da živimo i da idemo putem spasenja.“
Ono što je prota Slobodan naročito istakao u današnjoj besjedi tiče se našeg duhovnog pada.
„Svjedoci smo, kaže otac Slobodan, da smo, sa jedne strane, u moralnom smislu kao narod mnogo pali. Mnogo ima raznih poroka koji su postali svakodnevica. I razvrata, i bluda, i kocke, i pijanstva, omraze, ljubomore, zavisti, svih poznatih i tjelesnih i duševnih strasti i grehova. Ali isto tako pored te nečistote, koja svakako zatamunjuje um i dušu i srce čovjekovo, ima i onih drugih stvari, čini mi se još opasnijih, a to je zastranjivanja duhovnoga. Pa se danas, ne danas nego već dugo vremena, u našem narodu ukorijenilo, u velikoj mjeri kod mnogih, sujevjerje u svojim raznim oblicima. Pa su mnogi ljudi skloni ili da se oni sami bave raznim oblicima ili gatanja ili da idu kod ljudi koji se time bave, da posjećuju razne vidovnjake, vračare, da idu kod hodža koji se takvim stvarima bave, da oni tamo motaju nekakve zapise, kao da će ih to od nekih problema osloboditi.
To je takvo zlo, to je takav glib i prljavština. Pored izvora žive vode koji neprestano ističu iz Crkve Hristove Svete Pravoslavne, mi idemo po takvim nekakvim baruštinama glibavim, da tu tražimo utjehe i da utolimo svoju žeđ i glad duhovnu. Onda su se pojavili u našem narodu, pa i ovdje kod nas u našem gradu toga ima nažalost, razni lažni učitelji, razne nekakve sekte, istočnjačke i koje kakve, razni gurui koji su jedni obični prevaranti i dušegubci, koji ljude obmanjuju, a obično se oni prikazuju kao nekakvi humanitarci, pa sa nekakvim raznim dobrotvornim aktivnostima pokušavaju ljude da pridobiju. A onda tu unose te razne oblike tih istočnjačkih magijskih rituala. Prije svega ono što je jako primamljivo ljudima, jeste joga, koju mnogi smatraju samo kao nekakvu vrstu tjelestnog vježbanja.
Nije braćo i sestre. To je itekako jedan, možemo slobodno reći, magijski ritual. To su te razne sekte istočnjačke. To je ukorijenjeno u hinduizmu i raznim drugim religijskim pokretima sa istoka. I nemojte se zavaravati, svaki onaj položaj tijela kada se ljudi bave tim raznim meditacijama, jogom, vježbama, svaki onaj pokret tijela, ne znam kako se sve zovu, onaj položaj tijela lotos i sličnih, to su sve religijski pokreti. To je jedna velika obmana. Ljudi misleći da će kroz te meditacije, joge, te vježbe da se opuste, oni se direktno kopčaju na izvore demonske energije koja čovjeka dovodi u zabludu i obmanu, i u nekakva lažna stanja ushićenja, a dubinski razara dušu čovjekovu. Ja iz svoga skromnog svešteničkog iskustva sam mnogo takvih ljudi sreo koji su se time bavili. Jogom, meditacijom i sličnim, pa su ili završili tako što su sišli sa uma, ili su postali demonizovani, ili završe u krajnjem orgijanju, ili u nekim još gorim stvarima. Zato nemojte da se zavaravamo, braćo i sestre. To je jako opasno. A to je sad postalo moderno. Joga, meditacija i slične stvari.
To je čisti demonizam, i nemojte se zavaravati da može da se služi, kako kaže Gospod, i Bogu i mamonu, i Bogu i demonu. Ne može. Možda ima čak i onih koji se takvim stvarima bave, praktikuju, a dolaze i na Svete liturgije. Pa čak možda neko od njih i pristupa Svetoj Čaši, Svetom Putiru. Njemu će to pristupanje biti na sud i osudu, jer ne može se služiti i Bogu i đavolu.
I taj će čovjek postati šizofrenik. Ne može normalan ostati sigurno. Zato toga da se čuvamo, draga braćo i sestre. I sujevjereja, lažne vjere kako su govorili naši stari, pasije vjere, a da se držimo svetoga pravoslavlja, Svetoga Jevanđelja, učenja i nauke svetih otaca i Svetoga Save, našega roditelja, učitelja i prosvetitelja. Nemojte, molim vas, da neko ko ide kod hodža, vračara, gatara ili se bavi astrologijom, horoskopima i takvim gadostima, da misli da može u isto vrijeme pristupati ovdje i Gospodu. Ne može. Ako pristupa, biće mu na sud ili na osudu. Mora se takvih gadosti odreći cijelim svojim bićem. Odreći se, jer ko se time bavi, na najdublji se način Hrista odriče i na Hrista pljuje.
Zato da budemo vjerni Gospodu, Apostolima, svetim ocima, Majci Božijoj, Svetome Savi i svima Svetima iz roda našega koji su nam proputili put spasenja, put ka Carstvu nebeskome i vječnoj radosti neprolaznoj, radosti gledanja lica Božijega i radosti obitavanja u zajednici sa Gospodom i svima svetima.“
Na kraju je otac Slobodan poželio srećan i blagosloven nastupajući praznik Svetoga Save. Da se potrudimo da istinski svojim životom budemo dostojni da se nazovemo potomcima i naslednicima Svetoga Save i svih Svetih iz roda našega.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
