U nedelju, 23. po Duhovima, služena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej Ljubomir Jovanović uz sasluživanje protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića i protojereja Mladena Tomovića.
Nakon što je otac Ljubomir pročitao Jevanđelsko začalo koje govori o iscjeljenju bjesomučenoga iz zemlje Gadarinske, sabranima u barskom hramu obratio se otac Slobodan. U uvodnom dijelu svoje besjede otac Slobodan, govoreći o ovom događaju koji se desio u Gadari na obalama Galilejskog mora, kaže da je nečista demonska sila nemoćna pred Hristom, pred silom Božijom, pred Božijom ljubavlju i da drhti u strahu, kao što smo vidjeli u slučaju ovog nesretnog čovjeka koji je bio opsjednut zlim duhom.
Možda je neko od vas, naglašava otac Slobodan, imao prilike da takve mučenike, paćenike, vidi u našim manastirima, u našim svetinjama, gdje dolaze radi molitava i tražeći iscjeljenja sebi. I mogli smo u takvim slučajevima vidjeti da i po nekoliko ljudi, jakih fizički, ne mogu da obuzdaju nekoga čovjeka ili ženu koji se nađe u takvom strašnom stanju opsjednutosti.
„Ali, kao što rekosmo, vidimo kroz današnje Jevanđelje da je ta sila demonska potpuno obesnažena kada je tu Gospod. Isto je tako ona potpuno obesnažena i pred svakim čovjekom vjerujućim, koji je kršten u ime Presvete Trojice, koji se Bogu moli, u Boga se nada, koji se trudi da čestito hrišćanskim životom živi i da sebe bogati Bogom, da živi vrlinskim životom. Pred takvim čovjekom sva demonska sila je potpuno nemoćna i potpuno obesnažena. Kada ona ima uticaja na nas i pristup nama? Samo onda kad mi to dozvolimo svojim životom, prije svega odstupanjem od Gospoda. Kada dozvolimo sebi po svojim slabostima da činimo ovaj ili onaj grijeh, uvijek po jedan prozor svoje duše i svoga srca otvaramo za upliv te nečiste demonske sile. Bilo koji grijeh da je u pitanju. Ako su to u pitanju tjelesne strasti, kao što je blud ili pijanstvo ili narkomanija ili bilo koji drugi tjelesni porok, mi postajemo robovi demona, koji nas nagovara da taj grijeh činimo.
Ako su u pitanju isto tako neke duševne strasti, kao što su pakost, ljubomora, zavist, mržnja, srebroljublje, gordost i mnoge druge, opet mi postajemo robovi demona koji nas nagovaraju i na taj grijeh. Čini mi se da najviše od nečiste demonske sile stradaju oni koji, u svojoj nepažnji i pomućenosti uma, odlaze da utjehu svojoj duši traže kod raznih prevaranata, gatara, vračara, bioenergetičara, kod hodža koji se bave takvim stvarima, koji upražnjavaju jogu ili neke druge slične stvari. Oni posebno stradaju, jer ko takve stvari čini, on se na jedan dublji način odriče od Gospoda. I umjesto da svoju dušu poji sa izvora vode žive, da je napaja svetinjom riječi Božije, da je napaja svetinjama Crkve Hristove, Svetim Tajnama i svetim vrlinama, odlaze na te mutne prljave baruštine i sa njima zagađuju i svoju dušu, i svoje srce, i svoj um.
I ono što je najtužnije, što, na žalost, ima ljudi koji se zovu hrišćanima, koji su kršteni, koji čak dolaze manje ili više redovno u Crkvu i na Svete liturgije, a onda poslije toga odlaze na takva mjesta. To je užas, to je jedna totalna šizofrenija i ludilo. I ko takve stvari čini, on posebno biva u opasnosti da dođe u ovakvo stanje u kakvom se našao ovaj nesretni čovek iz Gadare.
Zato je, draga braćo i sestra, jako važno da stražimo nad sobom, nad svojom dušom i svojim srcem, da čuvamo čistotu svoga uma, da svu svoju nadu polažemo na Gospoda i da se trudimo od srca koliko imamo snage i koliko smo kadri, da na putu Božijem stojimo, na putu zapovijesti Božijih i da sebe izgrađujemo u vrlinskom životu. Biće padova, biće grešaka, slabi smo i nemoćni, ali ne smijemo u njima ostajati, nego da se kroz pokajanje podižemo i vapijemo ka Ocu našem Nebeskom da nas pomiluje, da nam oprosti. A ljubav Božija je beskrajna. I nema toga grijeha ljudskoga koji može biti jači od ljubavi Božije. Dakle, da stražimo nad sobom i da budemo Gospodu blagodarni na svemu, na svakom Njegovom daru, a Gospod nas svakoga dana obasipa svojom ljubavlju i svojim darovima.“naveo je otac Slobodan.
Na kraju svoje besjede prota Slobodan se osvrnuo i na Božićni post, rekavši da smo već ušli u dane ovog blagoslovenog posta. On je poželio svima da ovi dani budu na utjehu i radost, i da izmireni sa Gospodom i jedni sa drugima u radosti dočekamo i praznik Hristovog Roždestva.
„Da pokajanjem i vrlinskim životom naša srca, naše duše, naše umove učinimo vitlejemskim jaslama, u kojima će uvijek obitavati Bogomladinac Hristos, i koji će nam uvijek davati svoje darove, svoju utjehu i utvrdđivati nas u svakom dobrom djelu“, zaključio je otac Slobodan.
Tekst, foto i video: Dejan Vukić
