U Nedelju 26. po Duhovima; treću nedelju pred praznik Roždestva Hristovog, a u danu kada naša Crkva proslavlja praznik posvećen djeci – Djetinjce, služena je Sveta liturgija u barskom Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Svetom službom načalstvovao je protojerej Ljubomir Jovanović, a sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković i protojerej Mladen Tomović.

Besjedio je otac Slobodan Zeković, tumačeći pročitano začalo iz Svetog Jevanđelja koje govori o bezumnom bogatašu koji je i srcem i dušom vezan za svoje materijalno bogastvo i koji, obraćajući se sam sebi, duši svojoj, srcu svome kaže: „Dušo moja, imaš mnoga bogatstva za mnoge godine, jedi, pij, uživaj, veseli se…“, a kome na to Gospod kaže: „Bezumniče još ove noći uzeće dušu tvoju od tebe, a to što si pripremio, čije će biti?“.

Pouka ove priče, kaže otac Slobodan, jeste da iznad svega srce i svoje biće bogatimo Bogom.

„A bogatićemo ga Bogom, ako čitamo i slušamo riječ Božiju i trudimo se po njoj da živimo, ako se trudimo po svojim snagama i moćima, da sebe izgrađujemo u vrlinskom životu. Jer na taj način mi stičemo to istinsko bogatstvo, koje ostaje za svu vječnost i koje neće propasti vremenom, koje neće pojesti crvi i moljci, kao što biva sa svim od ovoga svjeta, što je prolazno i truležno. I opet, da ne smijemo strastveno se vezati za bilo šta od ovoga svijeta, što je prolazno i propadljivo, nego srce svoje, iznad svega i prije svega, da damo Gospodu i da ga damo jedni drugima, jer nas je Gospod sve stvorio za vječnost. I tako trudeći se da se udostojimo ulaska u Carstvo nebesko, gdje ćemo se u svu vječnost naslađivati gledanjem lica Gospodnjega i radovati se jedni drugima u toj radosti, koju niko od nas oduzeti neće, jer ona će biti i ostati za svu vječnost.“

Zatim se otac Slobodan osvrnuo na današnji praznik koji je posvećen djeci, rekavši da je ovo jedan od tri praznika koje proslavljamo u ovim nedeljama pred Božić, a koji je posvećen porodici. Sledeća nedjelja je posvećena majkama, a ona zadnja pred Božić, očevima:

„I imamo u te divne dane i lijepe narodne običaje da jedni druge vezujemo. Danas djecu, pa onda majke sledeće nedjelje, pa očeve, a da se opet jedni drugima driješimo nekim malim znakom pažnje i ljubavi, i na taj način da simbolizujemo onu ljubav Božiju kojom je On nas sve vezao za sebe i zagrlio. A svojom blagodaću i silom svojom razriješio sveze grijeha i smrti, oslobodivši najprije naše praroditelje od sveza smrti, a onda i sve ostale, razorivši dveri adove, i darovavši svima nama život vječni, kroz vaskrsenje opšte, ka kome svi idemo i koje svi ispovijedamo i svi u njega vjerujemo. Dakle, simbolišući tu beskrajnu neizrecivu ljubav Božiju, kojom nas je Gospod razrješio od uza grijeha i smrti, a sve nas privezao za sebe, i mi tu ljubav dijeleći jedni sa drugima, vezujemo se međusobno i time u ove svete dane predpraznične i samim tim lijepim narodnim običajima, mi povećavamo tu radosnu prazničnu atmosferu pred veliki nastupajući praznik Roždestva Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista. Tako, neka je današnji praznik sretan svoji djeci, da se djeca trude da budu poslušna svojim roditeljima, da roditelji sa ljubavlju i u strahu Božijem vaspitavaju svoju djecu, učeći ih vjeri, pobožnosti, čestitom hrišćanskom životu, jer ćemo svi koji smo se udostojili toga dara roditeljstva, dati odgovor pred Strašnim sudom Božijim, kako smo svoju djecu podizali i vaspitavali.“

Na kraju se prota Slobodan osvrnuo i na svetinju porodice, rekavši da pored svih drugih hrišćanskih vrijednosti koje su danas itekako ugrožene i napadnute, posebno se na udaru našla hrišćanska porodica i zato je naša obaveza i dužnost tu svetinju porodičnog i bračnog života da čuvamo kao zjenicu oka svoga:

„Nažalost, mi smo svjedoci, iako puno ima tih iskušenja za naše porodice, ali ono što svakako posebno izaziva tugu, jeste što se preko svake mjere uvećao broj razvedenih brakova. Nažalost, u maloj Crnoj Gori, ima ih na stotine svake godine i to jedna velika tragedija. A opet, u toj tragediji rasturanja porodice, djeca najteži krst nose. Jer dijete ne može svoje srce da pocijepa, da da pola ocu a pola majci, nego potrebuje ljubav i toplinu porodičnog doma. Jer samo u takvoj atmosferi međusobne ljubavi i zajednice porodične, dijete se može zdravo vaspitavati i stasavati i dušom i tjelom. A da ne govorimo o drugim brojnim porocima i pošastima koje su se, nažalost, i kod nas odomaćile. Koliko se ukorijenio blud i razvrat i sve što iz toga proizilazi. Niti djevojke, kako kaže Vladika Nikolaj u onoj „Nebeskoj liturgiji“, drže djevojaštvo, niti momci imaju stida. I ne samo da je tako među omladinom, nego nažalost taj duh se uvukao i među odrasle i starije i porodične ljude.“

Pozivajući vjerne da se toga čuvaju, jer po riječi Apostola Pavla, ni bludnice, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici neće nasljediti Carstva nebeskoga, podsjetio je i na druga iskušenja današnjice.

„Da samo pomenemo to nasilje koje se na svjetskom nivou vrši, pa tako i kod nas, te promocije, bezumne promocije, muželožništva. Odnosno ova, kako je sada moderno zovu, LGBT ideologija koja u korijenu uništava i razara porodicu i društvo u cjelini. Ono što je do prije nekolike decenije u čitavom svijetu smatrano i doživljavano kao bolest i što je imalo svoju šifru u šifrarniku bolesti, to se sada proglašava za nešto što je normalno i čak se nameće na globalnom nivou. Nameće se, pa čak ta ideologija polako ulazi i u škole. Pa onda nije slučajno što se dešava da djeca često puta bivaju zbunjena kad im neko u udžbenicima piše da imaju pravo da odrede sami sebe kojega su pola. Ako je muško, da može, ako se drugačije osjeća, da bude i žensko ili ne znam šta već. To je takvo bezumlje koje prijeti da čitavi svijet odvede u ambis. Samo se prisjetimo sudbine Sodoma i Gomora. A upravo ta ideologija Sodoma i Gomora, ona danas vlada čitavim svijetom. A one zemlje i narodi koji se tome protive, proglašavaju se da nisu normalni. Sve se izokrenulo i izopačilo. Toga, braćo i sestre, da se čuvamo i da upozoravamo našu djecu na sve te opasnosti koje ih očekuju i koje vrijebaju na svakom koraku i da se trudimo da sačuvamo čistotu i uma svoga i srca i duše i tjela svoga. Da nam Gospod i Majka Božija u tome budu na pomoći“, zaključio je svoje poučno slovo protojerej-stavrofor Slobodan Zeković.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić