U danu kada naša Sveta Saborna i Apostolska Crkva obilježava praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, u barskom hramu služena je Sveta Liturgija. Načalstvovao je protojerej Ljubomir Jovanović uz sasluživanje protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića i protojereja Mladena Tomovića. Za pjevnicom je odgovarao Vasilije Uskoković.
Tokom Svete Službe vjernicima se obratio otac Slobodan koji je rekao da se danas nalazimo u velikom danu kada se molitveno sjećamo mučeničkog stradanja svetoga Jovana Krstitelja i odsječenja ili usječenja njegove časte glave. Pored praznika Gospodnjih i Presvete Bogorodice, kaže otac Slobodan, najviše praznika u toku godine ima posvećenih upravo Svetom Jovanu Krstitenju, onome za koga je sami Gospod u Jevanđelju izrekao najveću pohvalu, da se među rođenima od žene nije pojavio veći od Svetoga Jovana Krstitelja. Dakle, praznujemo sve važne događaje vezane za njegovu ličnost, počevši od njegovoga začeća, preko njegovoga rođenja; onda imamo onaj veliki sabor Svetog Jovana Krstitelja u danima kada proslavljamo Bogojavljenje, potom tri obretenja njegove časne glave i taj godišnji krug praznika njemu posvećenih završava se sa današnjim praznikom njegove mučeničke smrti.
Sveti Jovan Krstitelj imao je posebnu ulogu u Božijem domostroju spasenja ljudskog roda. On je bio prorok i preteča Gospodnji pred samo objavljivanje ovaploćenoga Sina Božijeg Gospoda Isusa Hrista svijetu, a on se objavio na Jordanu primivši krštenje od svoga sluge Jovana Krstitelja i počeo da propovjeda blagu vijest spasenja. Ali prije toga počela je propovjed svetog Jovana Krstitelja, čovjeka za koga u himnama crkvenim kažemo da je bio zemaljski anđeo i nebeski čovjek.
On, nadanut duhom svetim, počeo je sa obala Jordana da poziva narod na pokajanje i time je pripremao put Gospodu svom i našem. Ne nekakvim velikim skupovima po gradovima, po trgovima, nego krotko i smireno u pustinji. Ali taj njegov glas i poziv na pokajanje je tako odjeknuo po svoj okolini, po svoj Judeji, do Jerusalima i po drugim obližnjim krajevima, da je narod počeo u velikom broju da dolazi k njemu, da ispovijeda svoje grijehe i da primaju od njega krštenje, pokajanje u Jordanu. I taj poziv Jovana Krstitelja, koji je tada odjekivao sa Jordana, upućen je svim ljudima, u svim pokoljenjima do kraja svijeta i vijeka, pa tako i nama.
Poziv na pokajanje. Jer samo pokajanjem očišćeno srce može postati prijemčivo za primanje blagodati Božije i biti spremno da se sa Gospodom sjedini i u tom jedinstvu prebiva u vječnosti. Sveti Jovan Krstitelj, ispunjen svake vrline, bio je ispunjen i smjelošću i hrabrošću, tako da je taj poziv, kao što rekosmo, bio upućen svima onima koji su svojom voljom dolazili, ali je on taj poziv upućivao i onima koji nisu kod njega dolazili, a za čije bezakonje je čuo. Tako se on nije ustrašio da izobliči i veliki grjeh i pad cara Iroda Antipe, koji je pored drugih bezakonja učinio i ovo veliko bezakonje, da je bratu svome Filipu preoteo ženu i sa njome počeo da živi. Sa Irodijadom.
I javno ga je izobličio Jovan Krstitelj. A znamo da nikad kroz svoju istoriju nije baš bilo bezbjedno izobličavati one koji su na vlasti, jer je to mnoge, i zaista jeste, skupo koštalo. Tako je i sveti Jovan Krstitelj zbog njegove smjelosti i zbog svjedočenja istine i pravde Božije bio zatočen od Iroda, koji je opet ponekad i volio da čuje Jovanovu riječ, jer ga je sav narod, pa tako i on sam, držao za Božijeg čovjeka i za Proroka. Ali ipak, pogođen tom smjelom i hrabrom riječju Jovana Krstitelja, on ga je bacio u tamnicu.
I onda vidimo kako je došlo do samoga stradanja svetoga Jovana Krstitelja. Kao i mnogi drugi vladari i ostali ljudi koji su slastoljubivi, a takav je bio i Irod Antipa, u tome svome slastoljublju i pohotljivosti, koja je vremenom prvršila svaku mjeru da se pretvorila u jednu veliku bahatost, on je na jednome skupu gdje je slavio dan svoga rođenja, okupio velikaše. I pred njima je Salomija, Irodijadina kćerka, igrala neki razvratni ples, a oni pijani i ko zna u kakvom još stanju, oduševljavali se tom razvratnom igrom. U tome oduševljenju Irod je Salomiji obećao da šta god mu zaište ispuniće joj. „Pa makar to bilo i pola carstva moga da ti dam.“ A ona, kako kaže Jvanđelje, poučena od svoje zle i pokvarene majke Irodijade, zaiska da joj se na tanjiru donese glava svetoga Jovana Krstitelja.
Dakle, sveti, veliki i pravedni Jovan, prorok i preteča Gospodnji, bio je žrtva upravo te pohotljivosti, slastoljubivosti i bahatosti Iroda i njegove družine. I sneveseli se, kaže, car u tome momentu, ali pošto je obećao nije imao snage da porekne tu svoju riječ, nego je poslao dželata i ispunio želju Irodijadinu i Salomijinu. I tako je, dakle, postradao sveti Jovan Krstitelj i preteča Gospodnji, koji ne samo da je bio preteča Hristov ovdje na zemlji, nego i u adu je bio preteča Hristov i blagovijestio onima u adu ovaploćenje Sina Božijega i njegovu pobjedu nad smrću i nad đavolom i nad grjehom.
I Gospod je, nakon svoga pogrebenja, zaista sišao u ad. Razorio adova vrata i sve duše pravednih izveo u Carstvo Nebesko.
Veliki je Bog. Veliki je i sveti Jovan Krstitelj. Istinski i pravi sluga Božiji, koga sa ljubavlju proslavljamo i molitvama se njemu obraćamo, da nas on, koji je sa Majkom Božijom najbliži prestolu Boga živoga, da nas zastupa svojim molitvama i da nam uvijek u svakoj prilici bude na pomoć. Za ovaj današnji dan, kažemo da je drugi Veliki petak. U onaj Veliki petak je postradao jedinorodni sin Božiji radi našega spasenja. Bio raspet na krstu i pogreben, ali i donio nam vječnu pobjedu svojim vaskrsenjem, a na ovaj drugi mali Veliki petak postradao je njegov prorok i preteča, i opet i on sam najavio vaskrsenje i pobjedu sile i slave Božije koja je dolazila.“
