Juče je u 19. Nedelju po Duhovima u Hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, služena Sveta liturgija. Službom je načalstvovao protojerej-stavrofor i arhijerejski namjesnik barski Slobodan Zeković. Na molitvene prozbe odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“ predvođen profesoricom Majom Basarab.

Nakon čitanja začala iz Svetog Jevanđelja po Luki, u kojem Gospod govori svojim učenicima da čine ljudima ono što bio oni voljeli da ljudi njima čine, otac Slobodan se obratio besjedom okupljenim vjernicima u Sabornom Hramu. Tumačeći ovu jevanđelsku poruku, on je poručio da nas Gospod poučava da je među vrlinama koje treba da krase čovjeka, najveća ljubav:

„I Gospod nas danas, dakle, opet poučava ovoj svetoj vrlini i o njenome savršenstvu. Ovo je, možemo reći, jedan početni nivo te savršene vrline, vrline ljubavi. Da ono što bi voljeli nama da čine ljudi i kako da se odnose prema nama, da se isto tako i mi prema drugima odnosimo. Ali Gospod odmah u nastavku govori da to nije dovoljno, da to nije punoća, jer tako čine i grešnici. I oni vole one koji njih vole i čine dobro onima koji njima dobro čine. Nego Gospod, želeći da budemo savršeni i da se u svemu upodobimo Njemu, Gospodu i Spasitelju našem, da se ugledamo, kako na kraju kaže, na Oca našega Nebeskog koji je milostiv i prema zlima i nepravednima, Gospod nas poziva da stremimo ka jednom višem i savršenijem stepenu ljubav. Bog nam daje novu zapovijest koju do tada niko drugi nije dao, da ljubimo i neprijatelje svoje. Ovo na prvi mah djeluje teško i neizvodljivo i što zaista i jeste teško po našim ljudskim slabostima ali Gospod nas priziva da naše sve slabosti prevaziđemo i da budemo savršeni u svemu.

A da je to moguće i da je to izvodljivo, pokazao nam i na prvom mjestu On, koji je bio i savršeni Bog, ali i savršeni čovjek. Nama je dao obrazac kakvi da budemo i čemu da težimo. A isto tako, žitija Svetih puna su upravo primjera te savršene ljubavi, koja oprašta svima sve i pokazuje ljubav prema svima, ma kako da su se ti drugi odnosili prema nama. Moguće je i dostižno. Treba ako ništa drugo, da imamo želju i dobru volju da i mi makar djelić toga savršenstva okusimo, ugledajući se na Gospoda i na Svete Njegove.

Neka bi nam Gospod bio na pomoći da se u svakoj vrlini hrišćanskoj usavršavamo, da bismo sa svima Svetima se udostojili ulaska u Carstvo Nebesko i vječne i neprolazne radosti, slaveći ime Boga našega, Oca, Sina i Duha Sveta, kome neka je slava i hvala u vjekove vjekova“, zaključio je otac Slobodan.

Nakon pričešća vjernih, na kraju Svete Službe,  otac Slobodan je odslužio pomen nevino postradalima u Novom Sadu, moleći Gospoda da njihovim porodicama podari utjehu, a onima koji su teško povrijeđeni da Gospod podari brz oporavak i ozdravljenje

Tekst/foto/video: Dejan Vukić