Praznik Svetog oca našeg Nikolaja Mirlikijskog molitveno je proslavljen u barskom Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Svetom liturgijom načalstvovao je otac Slobodan Zeković uz sasluženje oca Ljubomira Jovanovića i oca Mladena Tomovića, u molitvenom prisustvu vjernog naroda. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“, a  Apostola je čitao prizrenski bogoslov Nikola Zeković.

Na početku besjede, koju je izgovorio nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja, otac Slobodan je poželio svima srećen i blagosloven praznik, a kako je naglasio, danas slavimo spomen velikoga svetitelja i ugodnika Božijeg Svetog Nikolaja, arhiepiskopa, Mirlikijskoga Čudotvorca. U troparu njegovom pjevamo da je On za sve nas bio i ostao pravilo vjere, obrazac, primjer krotosti, učitelj uzdržanja. A da je takav bio i da je zaista ostavio takav primjer, kako nastavljamo u njegovom troparu, pokazala je istina samih stvari, odnosno, čitav njegov život, od djetinjstva, pa do njegovog blaženog upokojenja.

„Vaspitan tako od svojih roditelja u duhu vjere hrišćanske, pravoslavne, on je od mladosti cijeloga sebe, cijelo svoje biće, predao Gospodu i bližnjima svojim na službu, dajući sebe cijeloga bez ostatka. I time posvjedočio čitavim svojim životom ljubav samožrtvenu, koja je jedina istinska i prava ljubav, kada čovjek cijeloga sebe bez ostatka daje onome koga voli. A na prvom mjestu Svetome Nikoli uvijek je bio Gospod, a onda i bližnji njegovi. Na prvom mjestu njegova pastva, njegovo stado od Boga mu povjereno, ali i svi hrišćani po cijeloj vaseljeni. Za razliku od brojnih drugih velikih svetitelja naše Crkve, koji su iza sebe ostavili mnogo pisanih djela, posebno iz oblasti bogoslovlja, mnogo lijepih besjeda i drugih pisanih tragova, iza Svetoga Nikole takvih pisanih tragova nije ostalo, ali je ostalo sačuvano živo predanje o njegovoj ogromnoj ljubavi. Možemo samo zamisliti koliko je njegovo srce bilo široko i veliko, kad je primilo u sebe sve i svakoga“, besjedio je o. Slobodan.

Po njegovim riječima upravo zbog te njegove ogromne ljubavi, zbog koje ga je narod i za njegovog života prepoznao i prihvatio kao svetitelja i ugodnika Božijeg, to se predanje o njegovoj vjeri i ljubavi prenosilo:

„Ali ne samo predanje, nego i blagodatno dejstvo sile Božije koje se obilno izliva na sve one koji sa ljubavlju i vjerom Svetog Nikolaja prizivaju u pomoć. I kako je bilo za njegova života, tako je to ostalo do današnjega dana, evo punih sedamnest vjekova. Njegova ljubav, njegova žrtva, njegovo milosrđe, njegova dobrota, ostali su upamćeni, a njegov spomen slavi se i na Istoku i na Zapadu. I Sveti Nikola je bio i ostao jedan od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja među svim hrišćanskim narodima.“

U nastavku prota je podsjetio da je ovaj ugodnik Božiji i u našem rodu izuzetno poštovan  te da najveći broj pravoslavnih srpskih porodica upravo Svetoga Nikolu proslavlja kao svog zaštitnika i pokrovitelja svojih domova:

„Pa ima i ona izreka, da pola našeg naroda slavi svetog Nikolu, a druga polovina ide na slave, tako da cijeli naš narod učestvuje u proslavi ovoga svečanoga i divnoga praznika.“

Otac Slobodan Zeković je na kraju još jednom svima poželio srećen i blagosloven praznik, posebno čestitajući krsnu slavu današnjim svečarima: „Da nam Sveti Nikola svima bude na pomoći, a njegovi blagoslovi i njegove molitve uvijek da budu sa svima nama!“

Sveti Nikola je uz Svetog Arhangela Mihaila najveća slava u gradu Baru. Tim povodom barski hram je bio ispunjen velikim brojem vjernika. Na kraju Svete liturgije oci su prerezali slavske kolače i osveštali slavsko žito koje su vjernici prinjeli u slavu Gospodnju i Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić