Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim svečano je proslavljen u barskom hramu. Proslava je započela večernjom službom koja je služena na Lazarevu subotu. Pred početak služenja Večernje službe, otac Mladen Tomović osveštao je vrbove, palmine i maslinove grančice. Večernju službu sa petohlebnicom služio je otac Mladen, dok su za pjevnicom odgovarali Vasilije Uskoković, Nikola Zeković, Maja Tomić i Radmila Vujanović. Nakon završetka večernje službe uslijedila je dječija litija oko hrama. Djeca i njihovi roditelji nosili su vrbove, palmine i maslinove grančice u spomen ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim. Po završetku litije otac Slobodan obratio se prisutnom narodu, a posebno djeci koja su u do sada najvećem broju „okupirala“ barski hram.

„Posebno ovaj praznik čestitamo svoj djeci, jer kao što su se prilikom tog svečanog ulaska Gospodnjeg u Jerusalim najviše radovala djeca, koja su svojim čistim i nevinim srcima prepoznala i prihvatila Gospoda svoga, tako se i danas, u ovome svetome hramu, i u ovome gradu, i u cijeloj vaseljeni, dolasku Gospodnjem opet najviše raduju djeca.

Divno je vidjeti vas ovako razdragane, nasmijane, sa ovim grančicama, palmovim, vrbovim i maslinovim, jer upravo tako su djeca dočekala i Gospoda na ulicama Jerusalima. Draga djeco, tu radost sustreta sa Gospodom, uvijek da nosite u svojim srcima, i ta radost da bude i izbor snage životne za vas i za sve nas koji se naslađujemo gledanjme vaših nasmijanih i razdraganih lica.“

Na sami dan proslavljanja ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, u hramu Svetog Jovana Vladimira služena je Sveta Liturgija. Načalstvovao je otac Mladen Tomović, a sasluživali su mu otac Slobodan Zeković i otac Ljubomir Jovanović. Na liturgijske vozglase odgovarali su Vasilije Uskoković i Nikola Zeković uz pratnju hora „Sveti Jovan Vladimir“

O značaju praznika besjedio je otac Mladen nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja. On se posebno osvrnuo na one jevreje koji su u tim danima namjeravali da prvo ubiju Lazara, pa onda i Isusa, jer su bili zavidni, ljubomorni, puni mržnje i bijesa prema Gospodu. I bili su, kaže prota Mladen, veoma sebični i gordelljivi.

„Nikako, ni na kakav način ne smijemo da se ugledamo na ove gordeljive, samoljubive jevreje i njihove prvake. Prvosveštenike, sveštenike, fariseje, koji su samo gledali sebi da ugode pred narodom. Da oni budu pravedni. A u srcu svome su bili daleko i od Boga i od bilo kakve pravednosti. Bili su veoma licemjerni. Takve je Gospod prezirao, takve je Gospod grdio i gnjevio se na njih. Onim gnjevom Božijim. I svi mi koji dolazimo u ovaj sveti hram, moramo se potruditi da izbjegnemo da budemo takvi ljudi. Licemjerni, gordeljivi, samoljubivi… Nego da se ugledamo na Gospoda, na Njegovo blago srce i ljubav koju ima za sve narode. Prvo za svoj jevrejski narod iz koga je poteko, a onda i za sve druge narode.

Ne možemo spasiti sebe ako brata svoga ne volimo i ne cijenimo. I da se naučimo da u bratu svome prepoznamo ono što je loše i da se naučimo da mrzimo grijeh, a ne brata svoga. Ne čovjeka kao ličnost. Nego grijeh da mrzimo i da se grijeha klonimo, a brata svoga da ljubimo. Svoje srce da usmjerimo ka djelima milosrđa, djelima ljubavi za Boga. To djelo treba da pokažemo već od sjutra, kada nastupaju dani stradanja Gospodnjeg. Da malo na stranu stavimo našu sebičnost i preokupaciju samima sebe i nekim drugim ljudima oko sebe. Najčešće, ono što odlikuje nas ljude, naročito danas, jeste da gledamo druge ljude i da druge ljude osuđujemo, a sebe apsolutno da ne vidimo i svoj život ne sagledavamo, i svoja sopstvena sagrešenja ne sagledavamo. To je ono što odlikuje nas danas. Nažalost. A post je upravo prilika da se toga odreknemo. Da gledamo da sebe ispravimo i da sebe pravilno sagledamo u smislu naših nedjela. Da se od toga otrgnemo, da to preokrenemo na dobro, da činimo dobra djela, a da bratu svome pomognemo, a ne da ga osuđujemo.“

Cvijeti su slava Barske škole vjeronauke. Tom prilikom oci su osveštali slavsko žito i prerezali slavski kolač, a otac Mladen je čestitao vjeroučiteljici Slavici Orlandić i svoj djeci vjeronauke slavu.

„Bog da čuva našu djecu. Ona su budućnost naša, a roditeljima savjet da svoju djecu redovno dovode u hram i da ih redovno dovode na Svete Liturgije. Naročito je važno krštenu djecu da dovodimo, da se djeca redovno pričešćuju, i da djecu pustimo da ona slušaju riječ Božiju, koja se pjeva i čita ovdje. Jer djeca su čista srcem i dušom i ona će najbolje na taj način da se nauče i pouče svojoj vjeri, kao što će se poučiti svojoj vjeri dolazeći na časove vjeronauke. Neka bi Gospod dao da to tako i bude.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić